preskoči na sadržaj

Osnovna škola Mate Lovraka Županja

Login
Školski list Lobi

JELOVNIK, CJENIK I UPLATNICA

KUHINJA

Priloženi dokumenti:
jelovnik za skolsku 2023.-2024..pdf

Dokumenti za prikaz
PRIMANJE RODITELJA

Priloženi dokumenti:
PRIMANJE RODITELJA 2022-2023.pdf

PROCEDURE

 

 

 

 

Priloženi dokumenti:
RASPORED ZVONJENJA I VOZNJE.pdf

Popis udžbenika

Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2016. godinu

Brojač posjeta
Ispis statistike od 6. 5. 2020.

Ukupno: 110813
Ovaj mjesec: 1825
Ovaj tjedan: 184
Danas: 25
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
STOP NASILJU - ŽIVIMO ŽIVOT BEZ NASILJA
Autor: Marijan Oršolić, 7. 12. 2017.

Piše: Radojka Matić, učiteljica

Miroslav je bio učenik naše škole. Izgubio je život u sedamnaestoj godini samo zato što je bio drukčiji po frizuri  i što se,  kao takav, našao nasilnicima na putu. On je žrtva vršnjačkog nasilja. Nažalost, nije jedini. Zato se naš krik STOP NASILJU  mora čuti do neba!
U znaka sjećanja na Miroslava Tunjića, PU Vukovarsko –srijemske županije i ove je godine provela  edukativno – preventivni program  ,, In memoriam Miroslav Tunjić – da se više nikada ne ponovi''.  Dio je to nacionalnog preventivnog projekta ''Živim život bez nasilja''. Cilj je projekta, između ostalog, senzibilizirati javnost za problematiku  vršnjačkog nasilja te poticanje  prijavljivanja nasilja, upoznavanje žrtava nasilja s njhovim pravima, kako se mogu dobiti  informacije koje su neophodne i gdje ih učenici mogu pronaći, komu se obratiti.


Program je upriličen za učenike osnovnih i srednjih škola iz Županje, Bošnjaka, Štitara i Gradišta. Iz naše škole programu su nazočili učenici šestih, sedmih i osmih razreda sa svojim učiteljima i razrednicima.

Događaju su nazočili i članovi obitelji Tunjić, uz čiju se podršku  provodi program.

Program su vrlo počno i sa željom da ostvare interakciju s učenicima u dvorani, vodili novinar HTV Frano Ridjan i  Sandra Veber, voditeljica Službe prevencije Ravnateljstva policije.

 Filmić o Miroslavu Tunjiću  i nekoliko filmova na temu nasilja te spotovi grupe Adastra koji promiču  nenasilje i ukazuju na položaj žrtve, vjerujem, nikoga u dvorani kina ''Mladost'' nisu ostavili ravnodušnim.  ''Adastra'' je na kraju održala kratki koncert, ohrabrujući učenike da žive život bez nasilja.

U svojim su školama učenici odabrali promotore nenasilja, učenike koji svojim radom i djelovanjem među vršnjacima šire pozitivno ozračje, mirotvorstvo, nenasilje, koji  se zalažu za toleranciju i demokratičnost, koji pomažu slabijima i nezaštićenima. Drago mi je što smo, nakon anketa  i razgovora s učenicima osmih razreda predložili dvoje izuzetnih osmaša – Ninu Matanović i Petra Babića. Organizatori su uvažili oba naša prijedloga pa su statuu promotora nenasilja dobili Nina i Petar. Vjerujem da mnogo toga znate o Nini i    njenoj angažiranosti; ovdje bih izdvojila ono što je za ''titulu promotora'' važno. Nina je ona koja  smiruje situaciju kada dođe do iskrica, pomaže i štiti slabije, pomaže učenicima s POOP, stane između ''zaraćenih strana'', uvijek sasluša obje strane pa iznese svoje mišljenje i stav, odvaja svoje vrijeme kako bi pomogla drugima u učenju, a iznad svega, postavila je visoko ljestvicu uljuđenog ponašanja i odgovornosti.

Petar Babić je tih i samozatajan, ali uvijek dobre volje i otvorena srca za svakog. Svojom duhovnošću, glazbom i folklorom promiče jedan pogled na život ispunjen vrijednostima koje pokazuju pravi put. Ima beskrajno mnogo strpljenja  za one koji ne poštuju pravila, noseći, možda, prevelik teret za jedno dijete koje zaslužuje  poštovanje svakoga od nas, kako od svojih vršnjaka, tako i od odraslih. Nikada se on neće žaliti da mu je što teško, on za svakoga ima lijepu riječ i uz njega se nitko ne osjeća sam i nepoželjan.
Naša škola može biti ponosna na naše promotore nenasilja – na Ninu Matanović iz 8.b i Petra Babić iz 8. a! 

I za kraj bih iskoristila ovo predblagdansko vrijeme za još koju riječ.

Zamislite,
 kad bismo jedni drugima uputili toliko lijepih riječi
 koliko pošaramo onih ružnih po ploči;
 kad bismo pozvali u društvo one osamljene u razredu
i koje uvijek izbjegavate

 toliko koliko dnevno po školskim hodnicima i skriveni od pogleda dežurnih, ogovarate druge ili im skrivate stvari;
 kad bismo učinili dobrih djela
toliko koliko napravimo selfija ili objavimo nešto ružno na facebooku;


 – ONDA BI NAM BOŽIĆ BIO SVAKI DAN!

Zar to ne bi bilo lijepo!

I još nešto, i sami vidite kako nas je malo po razrednim odjelima. Zato nam je svatko važan i potreban! Svatko zaslužuje svoje mjesto u ovoj školi. Zato držimo se zajedno. Kao jedna proširena obitelj...na okupu... Da, da... slobodno zapjevušite...Svim na zemlji mir, veselje... i kao prvi kršćani, pokažite da živite ove riječi.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju